Republika Hrvatska od 1.7.2004. provodi postupak priznavanja inozemnih visokoškolskih kvalifikacija u skladu sa Zakonom o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija (Narodne novine br. 158/2003 i 198/2003, 138/2006), čijim je stupanjem na snagu prestao vrijediti Zakon o priznavanju istovrijednosti stranih školskih svjedodžbi i diploma (tzv. postupak nostrifikacije). Dana 28.12.2006. donešen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija (Narodne novine br. 138/2006) kojim je unaprijeđen sustav priznavanja inozemnih obrazovnih kvalifikacija.

Temeljem novog zakona, tijelo nadležno za provođenje postupka priznavanja inozemnih visokoškolskih kvalifikacija je Agencija za znanost i visoko obrazovanje, odnosno Nacionalni ENIC/NARIC ured, koji je sastavni dio Agencije te je ujedno član Europske mreže nacionalnih izvještajnih centara o akademskoj pokretljivosti i priznavanju visokoškolskih kvalifikacija.

Zakon o priznavanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija temelji se na načelima Konvencije o priznavanju visokoškolskih kvalifikacija na području Europe, Lisabon, 11.4.1997. (Lisabonska konvencija), odnosno Zakona o potvrđivanju Konvencije o priznavanju visokoškolskih kvalifikacija u području Europe (Narodne novine - Međunarodni ugovori, br. 9/02 i 15/02) koji ističe omogućavanje jednakog pristupa vrednovanju svim strankama po osnovi postignutih znanja i vještina.

Nadalje, ističe valjanost inozemnih visokoškolskih kvalifikacija per se, osim u slučaju postojanja znatne razlike u znanjima, vještinama i kompetencijama koje su stečene na studiju u inozemstvu te razlikuje dvije vrste priznavanja: za potrebe zapošljavanja (stručno priznavanje) i za potrebe nastavka obrazovanja (akademsko obrazovanje). Obje vrste priznavanja imaju za svrhu potvrditi vrijednost neke kvalifikacije. Glavni cilj postupka akademskog priznavanja je utvrditi status kvalifikacije razmatrajući je li nositelj kvalifikacije sposoban nastaviti studij u izabranom smjeru i na izabranoj razini, a cilj stručnog priznavanja je utvrditi jesu li znanje i stručne vještine nositelja kvalifikacije prikladni za bavljenje određenom vrstom posla.

Također, priznavanje inozemnih visokoškolskih kvalifikacija, na temelju Lisabonske konvencije, ne stvara nikakva statusna prava, niti dodjeljuje akademske i stručne nazive, odnosno akademski stupanj, što je moguće urediti posebnim zakonima.

Za više informacija www.azvo.hr